UNESCO radionica
Povodom pedesete obljetnice UNESCO-oa i međunarodne godine tolerancije Gimnazija Dubrovnik je 1994. godine postala članicom UNESCO-ovih ujedinjenih škola – Associated Schools project.
Slijedeći poznatu izreku da „samo onaj koji poznaje svoje naslijeđe može ga cijeniti i očuvati onako kako dolikuje“, generacije učenika su u okviru izvannastavnih aktivnosti ostvarile osobni doživljaj kulturnog naslijeđa grada, onako kako on to i zaslužuje. Rad na projektima okupljao je uvijek iznova veliki broj učenika koji su mladenačkom lakoćom i oduševljenjem odlazili na građevine, proučavali zidove i portale, slike i skulpture, posijećivali arhivske i muzejske prostore, postavljali pitanja i slušali predavanja povijesničara umjetnosti, arhitekata, arheologa, kao i seminare u Firenci o kulturnom krajoliku.
Uspostavljena je suradnja s Dubrovačkim muzejima, Društvom prijatelja dubrovačkih starina, Povijesnim arhivom, Zavodom za obnovu Dubrovnika, Konzervatorskim odijelom Dubrovnik, Međunarodnim sjedištem hrvatskih sveučilišta, Veleučilištem Dubrovnik, Društvom hrvatsko-francuskog prijateljstva, Društvom „ Baština“, humanitarnom organizacijom „Deša“, te s mnogim hrvatskim i inozemnim školama i sveučilištima. Svaka je tema obrađena interdisciplinirano. Uz učenike su radili i vanjski suradnici, stručnjaci koji su nesebično prenosili svoja iskustva i znanje: Dubravka Beritić, Patricija Veramenta-Paviš, Jelica Peković, Anica Kisić, Katija Nadramija, Berta Miloš, Dubravka Lošić, Marojica Mitrović, Goran Vuković, Lukša Peko, Ivana Burđelez, Dubravka Zvrko te Ljiljana Ivušić koja je poslijednih godina radila i pomagala mladima na ostvarenju projekta.
Sve aktivnosti u potpunosti je podržavala i omogućila Hrvatska komisija za suradnju s UNESCO-om na čelu s Dinom Milinovićem i Nedom Ritz. Radionica je tako postala nerazvojni dio dubrovačke Gimnazije koja prema zaključku jednog učenika „…čini život u njoj, u nekim njenim segmentima lakšim i podnošljivim pružajući vrlo često svojim okriljem zaštitu od suhoparnih i zamarajućih školskih programa i ofenzivne nastave“. Stoga je neophodno zahvaliti svim profesorima i ravnjateljicama: Nevenki Lonza, Dubravki Šuici, Katiji Radović, Sanji Putici, koje su s velikom pažnjom pratile rad, podržavale kreativnost i osigurale materijalna sredstva za realizaciju projekata.
1. Minčeta – simbol grada
2. Franijevački samostan
3. Povijest dubrovačkog pomorstva
4. Urbanizacija Stona
5. Modeliranje brodova
6. Božićno sanjanje dubrovačkih gimnazijalaca
7. Izrada tapiserija
8. Škola veza
9. Pletenje košara
10. Postavljanje Betlehema u Katedrali
11. Promplasaji čistog srca
12. Povijest dubrovačke gimnazije
13. Novinarska radionica – Infođir
14. Plan grada
15. Zlatarstvo
16. Dubrovnik; kamen i grad
17. Dugina kiša
18. Svila
19. Dubrovački ljetnikovci
20. Knežev dvor
21. Radionice rada s glinom
22. Izrada Betlehema – anđeli
23. Đuro Baglivi prezentacije u modernoj galeriji Zagreb
24. Vlaho Bukovac
25. Ivo Dulčić
26. Slaven Tolj
Izložbe projekata UNESCO-ove radionice Gimnazije Dubrovnik
Split, veljača 1995. – okrugli stol hrvatskih ujedinjenih škola
Zagreb, lipanj 1995. – Muzej Mimara
Dubrovnik, prosinac 1996. – Umijetnička galerija Dubrovnik
Bergen - Norveška, lipanj 1995. – prvi svijetski forum mladih
Dubrovnik, Palača Sponza, svibanj 1996. – prvi europski forum mladih
Zimbabwe,Viktorijini vodopadi, rujan 1996. – prvi afrički forum mladih
Dubrovnik, predvorje kina Sloboda, 1996. – dan gradova svijetske baštine
Ausburg - Njemačka, studeni 1996. – izložba hrvatske paneuropske unije
Dubrovnik, siječanj 1997. – izložbeni salon matice Hrvatske
Dubrovnik, prosinac 1997. – Crkva Domino
Stockholm - Švedska, travanj 1998. – UNESCO-ova konferencija Moć kulture
Dubrovnik, prosinac 1997. – Dubrovačka katedrala
Osaka – Japan, studeni 1998. – drugi svijetski forum mladih
Dubrovnik, travanj 2000. –Narodna knjižnica - dvorana od zrcala
Dubrovnik, lipanj 1999. – Međunarodno središte hrvatskih sveučilišta
Zavod za obnovu, Dubrovnik, rujan 2000. –Dan gradova svijetske baštine
Dubrovnik, prosinac 2000. – Veleučilište Dubovnik
Knežev dvor, Dubrovnik, veljača 2001. – zlatarstvo Dubrovnika
Matica hrvatska, Ston, srpanj 2003. – Ston i Mali Ston
Dubrovnik; palača Sponza, veljača 2004. – 10 godina rada UNESCO-ove radionice
Dr. Antun Karaman: U tom smislu UNESCO-ova radionica u dubrovačkoj Gimnaziji svijetli je primjer interaktivnog odnosa i uključenosti mladih u promišljanju zaštite spomeničke baštine. Radionica, ne samo da upućuje mlade u najveće vrijednosti baštinskog ustroja, već ih angažira radom i primjerenim osmišljavanjem zahvaćene materije svpja iskustva na istraživanju pojedinih baštinskih projekata prenesu i drugima.
Ljiljana Ivušić, prof.: „Suradnja s UNESCO-ovom radionicom dubrovačka Gimnazije dala je svima nama, koji smo u ovim projektima sudjelovali, veliki poticaj za budući rad. Gledati i slušati mlade koji svojim entuzijazmom, poletnošću i jakom željom za novim spoznajama u ostvarenju ideja, unose svoje biće, je motiv za daljnji stvaralački život. Rad UNESCO-ove radionice dubrovačke Gimnazije, usmjeren na zaštitu kulturne i prirodne baštine vrlo je malo poznat široj javnosti. Zato smo prvenstveno željeli ovom izložbom potaknuti interes za vrjednovanje spomeničkog naslijeđa, a i zainteresirati sve one koji bi pomogli da ovakvi projekti budu na visokoj razini kulturnih događanja. Velikim trudom mr. Joza Serdarevića, voditelja radionice i besprijekornim radom učenika, ovi projekti su realizirani, a mladenačka spontana kreativnost, potkrijepljena znanjem, došla je do izražaja i učinila ga još vrijednijim."
Tonko Maroević, povijesničar umjetnosti, Zagreb: "Drago mi je vidjeti ozbiljnost s kojom mladi pristupaju baštini i osjetiti raznolikost pristupa koji svjedoči život i životnost. Doista, Dubrovnik kao malo koji grad zaslužuje da ga novi naraštaji prihvate, da ne ostane na mrtvoj i zaustavljenoj tradiciji već da uvijek iznova bude nov poticaj. Muđunarodni kontekst, odnosno povezivanje projekta s UNESCO-om primjer je značenja Grada i odgovara metodologiji aktivnog pristupa. Čestitke profesorima i učenicima dubrovačke Gimnazije na motiviranosti i realizaciji."
Voditeljica UNESCO-ove radionice:
Ivanka Lilić, prof.
